Kako smo javljali, KUD Punat  iz istoimenog mjesta na otoku Krku sudjelovao je od 9. do 15. rujna na 3. Mediteranskom festivalu folklornog plesa (3th Mediterranean folklore dance festival) u Larnaki na Cipru.

Festival je to kojeg već 3. godinu organizira Grad Larnaka i nevladina Udruga za očuvanje kulturnog nasljeđa iz Nikozije.

Udruga iz Nikozije putem Ministarstva kulture Cipra obratila se Ministarstvu kulture RH za pomoć za primjerenu grupu. MInistarstvo se obratilo HRCIOFF® a HRCIOFF®, vodeći računa o programskloj orijentaciji festivala (mediteranski folklorni ples), predložio Punat kojeg je organmizator pregledom poslanog visdeo materijala prihvatio.

Ugodna vožnja autobusom iz Punta do beogradskog aerodroma, granične i carinske formalnosti svedene zbilja na formalnosti, ugodan let tamošnjom aviokompanijom koja začudo još nosi karakteristike nekadašnjeg JATa s neznatnom izmjenom: danas je JAT airways (morao se osuvremeniti), i nakon 2 sata prizemljeni u Larnaki, najvećem ciparskom aerodromu, na obalama slanog jezera uz sam grad. Ne nismo pogriješili, doslovno slanog jezera. Kiše, naime, zaobilaze Cipar, padaju rijetko pa se zatvoreni morski pličak pretvorio u jezero.

Zbog razloga avionskih veza (Beograd-Larnaka) ansambl je krenuo 2 dana ranije i smjestio se u turističkom centru Ayia napa na krajnjem jugoistoku Cipra,  naselju koje do prije nekoliko godina nije skoro ni postojalo: malo ribarsko selo od kojih 200-njak žitelja okupljeno oko samostana sv. Marije iz 16. stoljeća, pretvorilo se 1974. nakon turske okupacije Cipra i Famaguste, turističkog i lučkog centra koja je ostala u turskoj zoni, u snažan turistički centar: loša imitacija francuskog Saint Tropeza. No vjerojatno je i Ayia napa imala svoju Brigitte Bardot. I dok su naša slična turistička naselja poput dubrovačkog Babina kuka, trogirske Medene, porečke Zelene lagune ili Lanterne, Črvara ili Barbarige, građena u vrijeme planske izgradnje izbjegli pretrpanost i neukus, Ayia napa je centar betona, kiča i neukusa, mjesto s oko 3.000 žitelja, u potpunosti i bez izuzetka podređeno isključivo uzimanju turističke love, od platea - "trgova" načičkanih svim i svačim do umjetnih pećina izdubenih u obali kao tobožnja atrakcija za lakovjerne turiste željne avanture. Nešto im se ipak mora priznati: restorani i radno vrijeme. Cijeli grad-naselje je u stvari sklop nekoliko stotina kafića, bistroa i restorana, noćnih klubova, zlatarnica, suvenirnica i neizbježnih "buvljaka". Za svačiji džep. A cijene nisu ni izdaleka pretjerane. Radno vrijeme: cijeli dan osim onog kratkog happy time od 7-10 izjutra. Treštanje lakoglazbenih taktova svih žanrova i iz svih lokala do 5 ujutro. To što su jedan uz drugog, vrata do vrata, ne smeta nikog. Ljubaznost i uslužnost, međutim, na visini nenaviknutoj na našim stranama.
 
Festival je organiziran na kraju glavne turističke sezone. Bitno, jer Larnaca je, ne samo poslovni centar i luka na južnoj ciparskoj obali s 50-ak tisuća žitelja, uz Limasol i Famagustu u okupiranom dijelu Cipra, najznačajnija ciparska luka, već i vrlo značajan turistički centar. Crkva s grobnicom i manastirom sv. Lazara (Agios Lazaros),  kilometarska pješčana plaža u samom gradu načičkana uredno poslaganim uniformiranim ležaljkama i suncobranima (1,5 € ležaljka, 2,5 € suncobran za 1 sat ili cijeli dan, svejedno), ostavlja  potpuni dojam masovnog turizma, umnogome drugačijeg od uobičajenog našeg. Klijentela uglavnom Englezi, Rusi, Ukrajinci, Srbi. Sve je podređenu turizmu. Periferija: privatni apartmani i apartmanska naselja i betonizacija. Bez iznimke ne ciparska. Viđeno. Mentori Englezi (prisutna NATO baza). Radna snaga odreda Poljaci, Bugari, Rumunji,  nakon ulaska ovih u EU. Ali zato u trgovinama isključivo Ciprioti.

No vratimo se festivalu. Organizacija precizna. Smještaj dobar – hotel, malo prenatrpan ali ipak hotel s klimatiziranim sobama. Doduše s miiiinimumom vode. Ishrana dobra i dovoljna.Transport točan, besprijekoran.Vodiči-djevojke točne, uvijek prisutne a neprimjetne.

Grupe dobre. Program, međutim, i previše slobodan. Nekim grupama pristoji pitanje: što je to što plešu? Folklor sigurno ne. Moderni balet (Izrael), balet na folklorne teme (Ukrajina) ili barsko-kabaretski program poprilično udaljen od klasičnog poimanja folklora (Egipat, Sirija) ili kabaretski s "one man show" (Italija). Za ovakve grupe se lako postavlja pitanje: Qua vadis folklor. Nekoliko grupa bez orkestra i smijeh: glazba s CD „iscurila“ a grupa bi još plesala, ili u orkestru harmonika i dva tamburina a iz zvučnika moćan zvuk velikog simfonijskog orkestra. Čuješ i pogledom tražiš korpus violina a njih nigdje (Italija).

Izvrsna grčka grupa s plesovima iz Ponta. U nekoliko navrata zastaje dah: na pozornici se izmjenjuju Egipat, Izrael, Sirija. A plesači kao da ne znaju za politiku, Sinaj ili Golansku visoravan. Ili Ciprioti, i jedni i drugi: izvrsna grupa Dance for Peace sastavljena od Grka i Turaka, ili vjerojatno najbolja ciparska grupa: ona iz Famaguste, turski Ciprioti. Kakve podjele?! Oni su folkloraši ne političari.
Izvrsna bugarska grupa Jantra sastavljena od bugarske manjine u Mađarskoj! Autohtoni bugarski plesovi uz izvorne nošnje i bugarski instrumentarij. Bilo bi interesantno na nekom festivalu sresti sličnu grupu iz hrvatske dijaspore kad se već održavaju brojne škole hrvatskog folklora širom svijeta. Ono što smo do sada imali prilike vidjeti daleko je i od kvalitete  prosječne hrvatske grupe a o bugarskoj da i ne govorimo.

Punat izvrstan. Jednom se direktor jednog francuskog festivala požalio da bi krčki tanac ili istarski balun trebali biti mnogo življi. Da su ga čuli Matetić ili Zlatić: allegretto sostenuto osnovna je oznaka tempa ovih plesova. Pa ti, moj brale, vidi kad se u tom dostojanstvu zavrti 6 parova  i 6 haljina pretvori u bijeli kolut optočen crnom kotulom uz frenetični aplauz 2.000 posjetilaca i usporedi s francuskim folklorom. A sopile i grčka lira, instrumenti autohtoni čije je porijeklo zbilja daleko.

Ove godine po prvi put festival izašao van Larnake, u Yeri, periferiju Nikozije. Gradonačelnik Yerija prvi plesač tamošnje izvrsne folklorne grupe. Pitanje: koliko se naših grupa može podičiti da im je prvi plesač gradonačelnik, ili obrnuto, koliko se naših gradonačelnika može podičiti da su prvi ljudi mjesnog folklornog društva.
 
Puni doživljaja iz jednog do sada nama nepoznatog svijeta u avion i nakon ciparskih suhih 33° uz stalan povjetarac, koji bismo mogli zvati maestral, za 2 sata sletjeli na beogradskih kišnih 11° i lagano autobusom na krčkih 10° uz kvarnersku buru.

 


Svi sadržaji objavljeni u bilo kojem obliku i/ili dijelu ovog internet portala vlasništvo su CIOFF®-HRVATSKA SEKCIJA.
Nije dozvoljena nikakva uporaba bilo kojeg dijela sadržaja bez dozvole vlasnika.

Sve dijelove ovog internet portala posjetitelji koriste isključivo na osobnu odgovornost.

 

 

Copyright © by CIOFF® - HRVATSKA SEKCIJA, 1992.-2014. Sva prava pridržana.
Webmaster: DABA performances.