Primjećujete novu stranicu: Novosti s putovanja. Cilj je na ovim stranicama u kratkoj formi prezentirati osnovne informacije s naših putovanja o kojima, izuzev sudionika, nitko ništa ne zna. Ova stranica može biti i dobra informacija roditeljima o grupi i njenim aktivnostima tijekom putovanja. Uređivat će je tajnik i vi sami koji ćete iskazati potrebu i želju za istim. Počet ćemo čistom slučajnošću s Flipom Devićem i njegovim najavljenim putovanjem u Meksiko.

Kako smo najavili, splitski KUDŽ „Filip Dević“ na poziv meksičkog CIOFF® sudjeluje na Međunarodnom festivalu "Santa Lucia" u meksičkom Monterreyu.

Monterrey spada među najstarije meksičke gradove: osnovan je 20. rujna 1526. kao glavni grad Nove Španjolske, svega 6-7 godina nakon Cortesovog osvajanja Meksika. Danas je glavni grad države Nuevo Leon, jedne od 31 savezne  države Meksika.

Sam grad ima oko 1,200.000, s okolicom oko 3,500.000 stanovnika. Političko je, upravno i gospodarsko središte države Nuevo Leon ali i jedno od najvećih u Meksiku. Bruto nacionalni dohodak po stanovniku najveći je u državi. Smatra se gradom s najvišom kvalitetom života u cijeloj Latinskoj Americi. Premda je tek deveti meksički grad po veličini, pored Meksiko citya, uz Guadalajaru, najveći je meksički sveučilišni centar.

Urbano središte Monterrey u mnogome mijenja naše poimanje Meksika. Kao kolonijalna prijestolnica grad je sačuvao niz sakralnih objekata u tipičnom kolonijalnom stilu, karakterističnom za cijeli prostor španjolskog kolonijalnog carstva od Meksika do juga Argentine i Čilea, te niz javnih građevina iz 19. i prvih godina 20. stoljeća nastalih nakon proglašenja samostalnosti od Španjolske 1810. odnosno nakon Meksičke revolucije 1910. godine.

Danas je to grad u neprestanom sukobu tradicionalnog i modernog, gdje tradicija nije žrtvovana kako bi ustupila mjesto suvremenom. Pronađen je izvrstan model suživota starog na odlasku s nadolazećim novim što je uočljivo na svakom koraku.

Premda ne prevelik i s dobro organiziranim gradskim transportom, Monterrey se dići modernom metropolitanom, podzemnom željeznicom.

Monterrey je centar poslovnog svijeta ne samo ovog dijela Meksika već cijele ove regije, u vrlo bliskim poslovnim odnosima s Hustonom u SAD odakle mnogi dolaze na posao u Monterrey. Migracije stanovnika Montereya i Hustona su tjedne, nerijetko i dnevne.

Kulturni je život grada na iznimnoj visini: grad je prošle godine bio središte svjetskog kulturnog foruma, kulturne manifestacije koja se organzira svake četvrte godine, uvijek na drugom kraju svijeta i izravno pod pokroviteljstvom UNESCO-a.  Ove je godine domaćin jednog od najvećih svjetskih sajmova knjiga.
 
Moderan grad može ugostiti goste najvišeg ranga u brojnim hotelima iz niza poznatih svjetskih hotelskih lanaca: Sheraton, Holiday Inn, Crown Plaza …
 
...

Kako je bilo planirano, KUD se spremio na daleki put. Plesači i glazbenici predvođeni  svojom koreografkinjom  Hajdi Gašpić i glazbenim voditeljem Remijem Kazinotijem, tajnikom  Antom Jukićem i predsjednicom  Vesnom Podlipec. Ukupno 30 osoba uključujući i gosta, tajnika HR CIOFF®.

Utorak kasno poslijepodne polazak. Autobus. Put dalek. Treba stići do Venecije. Tajnik HRCIOFF® priključio se u Veneciji.
 
Uobičajeno dobro raspoloženje. Čak izvrsno, premda je nekoliko novih članova prvi put u avionu a neki, bogme, i prvi puta na turneji. Let do Madrida. Kraća stanka i potom dug i prilično iscrpljujući let do Meksika. Let ugodan. Vrijeme uglavnom lijepo. Po kakva turbulencija, vjerojatno ne previše ugodna novacima, ali naučit će se. I drugi su.
   
Jedanaest sati kasnije slijećemo u Meksiko. Cidudad de Mexico, Meksiko City, ili kako to Meksikanci jednostavno kažu Mexico. Aerodrom je u gradu i očekivali smo lijepu zračnu panoramu ovog 23 milijunskog megapolisa (neki kažu 21 milijun, neki 23, drugi 25. Točno se ne zna jer vlast ne kontrolira najbolje ono što  zovemo bespravnom izgradnjom. (Tko im je kriv kad nemaju našu Marinu).
    
No, dočekalo nas je prilično niskih oblaka pa je grandioznost grada promjera 50-ak kilometara izostala. Šteta, ali što ćeš. Valjda će biti još prilike.
 
Na aerodromu prvi susret s festivalom. Očekujemo vodiča-djevojku koja će nas prihvatiti i dovesti do 900 km udaljenog Monterreya.
Iznenađenje: umjesto nje - on. Nisu Meksikanci ništa promijenili samo smo mi ime mladića Ezakijela, koji će nam biti vodič,  pročitali kao žensko! Ezakijela smo odmah prekrstili u Jozu. (U Monterreyu našem se Jozi priključila i Silvija.)
 
Drugo iznenađenje: vrlo udoban autobus. Neprospavana noć od Splita do Venecije, stisnuti 2 i po sata od Venecije do Madrida i 11 sati  od Madrida te udobnost autobusa uzimaju danak: mladost pozaspala.

Četvrtak ujutro u 6,30 u Monterreyu.
 
Novo iznenađenje: znali smo da su meksički festivali dobro organizirani i da je smještaj isključivo u hotelima. Ali da će nas smjestiti u strogom centru grada u hotelu Holiday Inn, što podrazumijeva 5 zvjezdica i sve ono što to znači u hoteljerstvu, nismo mogli ni zamisliti. Prijem izvrsno organiziran.

Doručak, slobodan dan, kažu domaćini, umorni ste naspavajte se. Ručak. Švedski stol. No neki bi u Mc Donald's. Navika je navika. Vidjet ćemo do kada. Svega dan poslije, kad smo mi u pitanju Mc Donald's može zatvoriti butigu: hrana izvrsna, raznovrsna i na pretek. To je ipak hotel iz svjetskog lanca hotela pa može i zna osigurati papanje i mazama i onima koji su zbog zauzetosti starijih prisiljeni na pizzu i hot-dog.

Prvi dojmovi. Sastanak s direktorom festivala Santa Lucia, prof. Arturom Cuetom, kojeg profesorske obveze na fakultetu ne sprječavaju da se pozabavi i mnogoglavom  aždajom zvanom festival. A festival je velik. Petnaestak grupa i dvostruko dana. Ne dolaze, kako je to uobičajeno, svi odjednom. Dolazak grupa, unaprijed dogovoren, vrlo je šaren, Prvog dana našeg boravka (mi slobodni) grupa iz Portorica. Svi na program. Portorikanci dobri ali prepoznatljivi: puno dobre glazbe i mahanje haljinama.

Ujutro  obilazak grada: obližnje brdo sa 100 metarskim stupom za zastavu (ovom prilikom nije bilo zastave inače impozantne  veličine: 50x30 m i težine 250 kg). Prekrasna panorama grada.
 
Prvi nastup na jednoj od tri pozornice. Dobar. I prijem dobar. Posebno što je to bila i generalna proba. Uočene nedostatke treba korigirati
 
U subotu prijepodne tonska proba na glavnoj pozornici: tehnička ekipa festivala mora točno riješiti naše tehničke uvjete  (viseći mikrofoni, mali prijenosni mikrofoni za lijericu i capo balla, gajde). Treba osjetiti prostor. Pozornica velika, 200 m2, gledalište ogromno, stane nekoliko tisuća ljudi.

.

Subota navečer. Konačno prvi nastup na glavnoj pozornici. Trebamo izvesti jednosatni program. Sve spremno, publika, tehnika, ansambl.
Dakako, naša folklorna himna: Stari splitski plesovi. Koje li elegancije! Meksikanci znaju procijeniti profinjenu eleganciju folklora. Oduševljeni, pljesak u ritmu starog Splita. Prava šteta što nije blizu šjor Branko.

A onda lom: Bobo kao capo ballo podvikne Buena noches Monterrey započinjući linđa. Temperamentna Dubrovačka poskočica i temperamentna publika na nogama (gledalište je znatno veće od onog na Prokurativama). Skandiranje.
 
Bunjevački plesovi. Sjajno!
Nažalost kiša. Kraj Bunjevaca prati se pod kišobranima. No kiša je bila upornija i popularni prof. Arturo morao je prekinuti program.

U međuvremenu činimo sve kako bismo u povratku barem na jedan dan obišli Ciudad Mexico i Teotihuacan, prošetali turobnom Calzada de los Muertos (Ulica mrtvih) do veličanstvene piramide del Sol i one manje, de la Luna, sa svim hramovima. Doživjeti svijet Tolteca i Azteca. Valjda ćemo uspjeti.

Slikanje
 
Pokušaj približavanja lijepih umjetnosti širokoj publici: Slikarski dan na otvorenom. Na trgu ili što li je, između Palacio de Gobierno i Meksičkog povijesnog muzeja organizirana je svojvrsna izložba na otvorenom: studenti slikarstva javno demonstriraju svoje slikarsko umijeće - kolorirane kopije najznačajnijih djela svjetskog slikarstva, Giotta, Botticellija, Leonarda, Michelangela, Velasqueza, Murilla, Gaugougina i suvremenih majstora kista čija su djela razasuta po muzejima širom svijeta studenti preslikavaju na kamenu podlogu trga kredom u boji. Trajat će tek nekoliko dana iako će biti prekriveni plastičnom folijom. Izvanredna umjetnička ali i društvena poruka.
O turističkoj atrakcji da se i ne govori.

Utorak. Obilazak Povijesnog muzeja Meksika. Moderno zdanje ali i postava. Nacionalna povijest.  Suvremeno stanovništvo Meksika. Mješavina domorodaca, mnogo indijanskih plemena, još uvijek prisutnih, i novopridošlih Španjolaca. Mestici, melezi, kazaci. Potomci raznih miješanja u različitim generacijama. Oni, Meksikanci te fine nijanse razlikuju. Mi ne.
 
Vrijeme nas ne služi najbolje. Kiša. Izdržat ćemo.  U međuvremenu smo saznali da smo uspjeli riješiti problem posjeta Mexico Cityju i piramidama. U subotu i nedjelju. Sjajno. Hotel u MC, razgled grada, večernji koncert mariachija (subota), u nedjelju poslije doručka obilazak piramida - grad Teotihuacan, povratak u grad, nostra senora od Guadalupe, aerodrom i 11 sati leta do Madrrida. Venecija i busom do Splita. Dobro organizirana đita. Bez problema. Evala dragoj gđi Dinki Tartaglia i njezinoj Meridien Ten agenciji. Tako se radi, premda obilazak grada i njegovih  atraktivnosti organiziraju drugi.
 
Četvrtak. Jele Jukić slavi 18 rođendan. Ulazi u svijet punoljetnosti. Zavrijeđuje izići. Obližnji klub, nikakav disco. Nevelik prostor a unutra živa glazba, latino ritmovi. Svirka izvrsna. Glazba vremena kad su plesnjake posjećivali očevi ove djece, možda čak i djedovi. Malo bučno, ali bože moj, a glazba jednog vremena koja ni danas nije izgubila ništa od svoje svježine i ljepote. Kad je nešto dobro onda je dobro za sva vremena. Repertoar Xaviera Cugata. Pronađimo na cijeloj našoj obali lokal sa živom i nekada popularnom i još uvijek aktualnom glazbom gdje ples ima svoj sadržaj. Jer, te je plesove trebalo znati plesati: rumba, samba, bossa nova, mambo, cha, cha, cha. Skoro da se nismo ni usudili zaplesati: stariji pomalo zaboravili a i previše se opustili, oni mlađi nisu nikad ni naučili.
 
Jelin 18. rođendan

U šopingu. Ma, svi su bili a ne samo ovi

U četvrtak ponovo kiša. Organizator, nažalost, nije predvidio alternativni prostor za ovakve slučajeve pa je program ponovo otkazan. Šteta i za organizatora i za izvođače.
Petak do podne sastanak s prof. Arturom i oproštaj od Monterreya. Šteta, bilo nam je lijepo a i grad je lijep. Naučili štošta. U mnogome korigirali naša mišljenja o Meksiku.

Poslije ručka pakovanje i autobus. Čeka nas koncert u gradu Bustamanteu, 100-njak kilometara na

sjever od Monterreya. Vjerojatno se mislilo da Monterrey nije dovoljno udaljen, jer put do Meksika vodi kroz Monterrey pa se treba vraćati.
Prerija, prostor kaktusa i trave.

Pokrajina Alazapas, visoravan 2500 m nad morem.  Kao iz filma ali ne Johna Wainea već Clinta Eastwooda.

Čudan gradić Bustamante. 4.000 žitelja.

Žitelji dobrim dijelom indiosi plemena Chirikahua. Kažu, indijanci žive životom ostalih stanovnika prostora. Nemaju veze s onim iz  Hollywooda ili rezervata niti rezervati u Meksiku postoje. Na istoku ove visoravni podno Cavesa de Leon, jednog od vrhova Siera Madre oriental, obraslog gustom šumom hrasta, put produžava u Gringolandiju, Ameriku.
Tako je zovu Chirikahue.
 
Koncert kao dio Fiere del Pan y la Nuez, fešte kruha i oraha.

Poslije koncerta Chirikahui i ostali ocjenjuju svoje kruhove i kolače. Žiri i sve potrebno. Nagrade. I kruh i kolači vrlo ukusni, Ne usuđujemo se puno kolača. Nismo naučeni. Preslatko. Bojimo se dežurstva.
A mi?
 
Poslije večere put pod noge, pardon, pod gume i pravac  Ciudad de Mexico. Piramide itd.
 
Tenochtitlan, Ciudad de Mexico, jednostavno Mexico ili dražesno Chilango
 
Jedna od najvećih aglomeracija svijeta.
Glavni grad-federalni distrikt (Distrito Federal). Sjever-jug 70 km, istok-zapad 35. Stanovnika službeno 2005. 22.000.000, neslužbeno između 23 i 25 milijuna. Sam grad 16 miljuna.
Grad s najdužom ulicom u svijetu: Insurgentes je dugačka 25 km.
Grad u koji dnevno ulazi oko 29 milijuna ljudi pa nije čudo da mu je mreža podzemne željeznice jedna od najdužih u svijetu 30 miljuna metara!

Cijeli gradovi bespravne izgradnje koje država ne kontrolira. Sagradi se nekoliko "kuća", ilegalno do struje i vode, svećenik otvori crkvu, država mora otvoriti školu i naselje je tu. Kakvi nacrti, kakva urbanizacija. Desecima kilometara uokolo brda načičkana "kućama", 30 m2 okruženog prostora betonskih bolketa pokrivenih karakterističnim ravnim krovom. Nitko ne smije srušiti ta zdanja, nitko ne smije isključiti ni elektriku ni vodu. Zakon kaže. Koliko je žitelja u naseljima kao na gornjoj slici?  No, takva izgradnja, izvan zakona i kontrole, uzela je previše maha. Bespravna naselja došla su do na vrh okolnih brda i za vrijeme kiša uzrokuje klizanje terena i objekata. Država je prisiljena graditi socijalne stanove i ovu sirotinju preseljavati, jer riječ je isključivo o novopridošlom stanovništvu  u grad sa sela ali i iz drugih država, čija su djeca zaposlena u obližnjoj industriji za mizernih 40 $ (pesosa) dnevno (oko 3,2 dolara).

Na širi prostor današnjeg grada Meksika s razvijenom civilizacijom najprije Olteca a potom Tolteca početkom 14. stoljeća dolaze Azteci, posljednja plemena koja su nastavala ovaj prostor prije dolaska Španjolaca, Cortesovih konkvistadora na konjima koje su Azteci vidjeli prvi put i vjerovali da je konj i čovjek jedno.  

Prema aztečkoj legendi Tenochtitlan je nastao tamo gdje se, po nalogu bogova, na jednom mjestu moglo  vidjeti orla, kaktus i zmiju. Azteci su 8. lipnja 1325. ugledali orla oslonjenog na kaktus, kako guta zmiju na jezeru Texcoco, na mjestu današnjeg Zócala, stare jezgre Grada gdje su Španjolci, nakon uništenja velikog aztečkog hrama, podigli velebnu katedralu Uznesenja Blažene Djevice Marije i predsjedničku palaču kao simbole i nove vjere i novog poretka. Datum se danas uzima kao datum osnivanja Meksika, dok su likovi  orla, zmije i kaktusa prisutni u državnom grbu i zastavi  države Meksiko.

Jezero se stihijski polako zapunjavalo što i danas ima nesagledive posljedice: Službena mjerenja govore da Chilango (Ciudad de Mexico) tone godišnje prosječno 25 cm! S gradom se sliježe i teren na Zócalu, cijeli trg tone a s njim i objekti tako da je katedrala nagnuta na lijevi bok i prema apsidi za dobrih 50-ak cm za što ne trebaju posebna mjerenja, premda se ona vrše, jer se sve osjeća pri hodanju.  Aztečka predaja kaže da je riječ o prokletstvu i srdžbi bogova zbog uništenja njihovih svetinja.

Danas na mjestu uz ostatke velikog aztečkog hrama potomci azteka, koji ne žele da ih se fotografira, svakodnevno izvode svoje ritualne plesove koji su lijepa turistička atrakcija glavnog grada - sve na jednom mjestu: katedrala, predsjednička palača, aztečki hram i aztečki plesovi a u Zócalo se slijevaju i glavne prometnice  trgovačkog centra s brojnim zlatarnicama i platerama-prodavaonicama nakita iz srebra najviše čistoće (srebro-plata).
 
Biti u Meksiku i ne posjetiti  najveće i najstarije svjetsko marijansko svetište Gospe od Guadalupe i ne vidjeti lik čudotvorne Nuestre Senore od Guadalupe i njezinu tilmu (plašt) znači propustiti se upoznati s duhovnošću cijelog prostora Latinske Amerike. Naime, legenda kaže da se početkom prosinca 1531. na obližnjem brežuljku Tepeyac indiosu Juanu Diegu ukazala Gospa i kad se nakon insistiranja za dokaze u isto uvjerio i mjesni biskup fra Juan de Zumáraga, lokalitet postaje mjesto hodočašća gdje će se izgraditi najprije u XVI stoljeću crkva na mjestu ukazanja, u XVIII stoljeću novo svetište koje tone jer je sagrađeno po svoj prilici i na jezerima i na mjestu nekadašnjih rudnika srebra pa je danas izvan funkcije očekujući rekonstrukciju i pretvaranje u muzej. Stoga se u vremenu od 1974-76 sagradila nova bazilika promjera 100 m koja može primiti preko 50.000 ljudi.
Od prvog dana cijeli se prostor pretvara u svetište i mjesto hodočašća posebno za osobe, koje se zavjetujući se Gospi, nadaju ozdravljenju. Gospa od Guadalupe postaje simbol cijelog Meksika a ubrzo zatim i cijele Latinske Amerike, posebno nakon što će papa Ivan Pavao II. već na početku svoga pontifikata posjetiti svetište i proglasiti Gospu od Guadalupe cesaricom  i zaštitnicom Latinske Amerike. Danas ne postoji grad na prostoru Latinske Amerike bez crkve posvećene ovoj zaštitnici kršćanstva na prostorima od Rio Grande na sjeveru do Ognjene zemlje.  Druga marijanska svetišta pojavit će se mnogo kasnije, Lourd u Francuskoj potkraj XIX. stoljeća,  portugalska Fatima dvadesetih godina XX.,  Međugorje 80-ih godina XX. stoljeća.

Pedesetak km na sjeveroistok autopista vodi do Teotihuacana, grada bogova, danas arheološkog nalazišta još uvijek ni izdaleka ni istraženog i samim time ni objašnjenog, s čuvenim piramidama. Od ulaza u Teotihuacan do najdaljeg dijela, piramide Mjeseca (Pirámida de la Luna) vodi ravna, 4 km dugačka staza Calzada de los Muertos, ulica mrtvih,  s ostacima brojnih hramova i žrtvenika (na žalost, u vrijeme našeg posjeta zbog arheoloških radova bila je zatvorena). S desne strane izdiže se monumentalna Pirámida del Sol, piramida Sunca. Uspon na piramidu prilično je zahtjevan, ne toliko zbog visine (68 m) koliko zbog strmih, uskih i visokih stepenica. Služila je kao žrtvenik na čijem se vrhu prinosila krvava ljudska žrtva bogovima. Azteci su bili ratnici koji su pokoravali druga plemena kako bi zarobljenike žrtvovali bogovima, što ih je stajalo postojanja: uništila su ih druga indijanska plemena predvođena lukavim Španjolcima.
Tijekom povijesti Teotihuacan je ostao napušten, što je slučaj sa svim starijim kulturama nakon što su ih osvojili drugi (npr. egipatska) a piramide je prekrio debeli sloj zemlje. Početkom XX. stoljeća piramide su otkrivene i posljednji meksički diktator, Porfirio Diaz, financirao je arheološka iskapanja 1905. godine (iskapanja je vršio don Leopoldo Bátres). No, 1910. izbila je meksička revolucija koja je zbacila Diaza, pa je financiranje iskapanja prekinuto. Radnici su, međutim, nastavili s radovima, ali s dinamitom, što je u velikoj mjeri uništilo brojne objekte. Današnji Meksiko ulaže ogromna sredstva u iskapanja i konzervaciju ovog svjetskog arherološkog lokaliteta, no prostor je velik i zahtjevan i trajat će.  

Sve obići u jednom kratkom izletu nije moguće. Naši su nas vodiči (naši vodiči po Gradu Đorđe i Nikša, dvoje od malog broja naših ljudi, kako bi nam pružili najbolje informacije, angažirali su dva profesionalna meksička vodiča) upoznali  i s osnovnim značajkama aztečkog života, posebno svrhe i korisnosti agave, kod nas ukrasne biljke a tamo jedne od glavnih kultura: od nje se dobiva papir (sličan pergameni), predivo, pulke (prirodni sok agave, piće slično pivu), tekila …

Zadnji ručak u tipičnom meksičkom restoranu u Teotihuacanu, i za sat smo na aerodromu, chekin, avion i sutradan, u ponedjeljak smo u Veneciji i put pod gume - za 10 sati u Splitu.

Završila je tako naša ekspedicija u Meksiko, za nas daleku i egzotičnu zemlju.

Na kraju, uz zahvalnost meksičkom CIOFF®-u, protpredsjedniku CIOFF®-a i direktoru festivala prof. Arturu Cuetu, našim festivalskim vodičima Jozi-Ezekijelu, Silviji i Danijeli te posebno našim  vodičima po Chilangu, Đorđu i NIkši, nekoliko  misli.
 
Meksiko je daleka zemlja. Zemlja nije skupa, čak ni za nas. Ali put do Meksika financijska je avantura, investicija koja ne može biti manja od 250-400.000 kuna, ovisno o broju ljudi. To je novac, bez obzira na pomoć Ministarstva i brojnih sponzora, koji u znatnoj mjeri iscrpi naša Društva.

Meksički festivali su dobro organizirani, smještaj je isključivo u hotelima. Meksiko je za mnoge izazov i zbog zemlje kao takve i zbog folklora.  Naša su Društva rado viđena na meksičkim festivalima, jer kako kažu vrlo ljubazni domaćini, prisustvo hrvatskih grupa garancija je kvalitete programa i discipliniranosti grupe.
Planiranju putovanja treba pristupiti vrlo ozbiljno i temeljito. Ništa ne smije biti prepušteno slučaju, kao riješit će se samo. Izbjegavati treba bilo kakve aranžmane izvan organizacije vrlo jakog i vrlo dobro organiziranog meksičkog CIOFF®. Izbjegavati treba bilo kakve privatne aranžmane i smještaj po privatnim stanovima, jer uza svu ljubaznost, domaćini nisu uvijek u stanju osigurati kvalitetan boravak iz mnogo razloga. (Bilo je slučajeva da su neke grupe doputovale na nepostojeći festival i "turistički" sačekale povratak zbog rezeviranih avio karata. Tko je i kako pokrio takve aranžmane?)
 
Budući Meksiko nije baš na dohvat ruke, treba maksimalno iskoristiti boravak. Pri planiranju  treba svakako predvidjeti zadržavanje u samom Meksiku najmanje 2 DANA ISKLJUČIVO ZA OBILAZAK GRADA s GOSPOM OD GUADALUPE i POSJET TEOTIHUACANU (grad ima 106 muzeja, najveći antropološki muzej u svijetu; za posjet Teotihuacanu, ukoliko se želi obići i Calzada  i piramida de la Luna s okolnim hramovima treba skoro cijeli dan). Planirati treba vodiče za ove prostore: prostor je prevelik, meksička kultura i suviše složena i preraznolika da bismo sami bez pomoći  poznavalaca mogli sve uspješno apsolvirati. (O kakvim je raznolikostima riječ govori činjenica da meksički ustav ne pozna službeni jezik - 80-ak indijanskih jezika ravnopravno je sa španjolskim.)  Ovo tim više što je dolazak i odlazak iz Meksika vezan uz glavni grad. Kad već trošimo tako velike novce iskoristimo to putovanje, uz prezentaciju hrvatske kulture, i za vlastito uzdizanje. Vjerujte, meksička kultura vrijedi tih dodatnih dvjestotinjak eura. Možda upravo mi, koji baštinimo  hrvatsku srednjevjekovnu kulturu Bijača, Bašćanske ploče, Vinodolskog zakonika i Istarskog razvoda, možemo lakše shvatiti bit ove velike prehispanske civilizacije.

 


Svi sadržaji objavljeni u bilo kojem obliku i/ili dijelu ovog internet portala vlasništvo su CIOFF®-HRVATSKA SEKCIJA.
Nije dozvoljena nikakva uporaba bilo kojeg dijela sadržaja bez dozvole vlasnika.

Sve dijelove ovog internet portala posjetitelji koriste isključivo na osobnu odgovornost.

 

 

Copyright © by CIOFF® - HRVATSKA SEKCIJA, 1992.-2014. Sva prava pridržana.
Webmaster: DABA performances.