Dječja grupa KUD "Koledišće" iz Jezera na otoku Murteru vratila se iz Agrigenta s 9. Međunarodnog dječjeg folklornog festivala "I bambini del mondo" dječjoj verziji jednog od najstariji folklornih festivala "Mandorlo in Fiore". Uz KUD Koledišće sudjelovali su ansambli iz Mađarske, Makedonije, Ukrajine i Rumunjske te 6 sicilijanskih skupina. Od 30. siječnja do 4. veljače odzvanjali su Agrigentom ritmovi tarantele ali i Dalmacije, Panonije,

Na Murteru, najvećem otoku šibenskog arhipelaga, četiri su naselja: Murter, Betina, Tisno i Jezera. Svako naselje ima svoje: najveći Murter uglavnom poljoprivredu, Betina čuveni škver brodogradnje u drvu – još postojeću, Tisno je sjedište nekadašnje administracije, Jezera pomorce i ribare. U međuvremenu u životu otočana štošta se promijenilo. Mnoge su nekadašnje aktivnosti iz ovih ili onih razloga napuštene ustupajući mjesto novim, suvremenim strujanjima. Obilato se koristeći smještajem na ulazu u Kornatski arhipelag cijeli se otok pretvorio u značajan turistički centar. Nije to mimoišlo ni Jezera koja su postala ishodište nautičkog turizma u ovom dijelu Dalmacije.

ezera, selo ribara i pomoraca s nepunih 1.000 žitelja, uz poznate lokve - prava dva jezera (da ne misle Crešani da samo oni imaju jezero) po čemu je mjesto i dobilo ime, te ACI marinu i turističko naselje Lovišće, Jezera u kulturnom smislu danas karakterizira KUD Koledišće i njegova folklorna sekcija koja se već 30-ak godina trudi sačuvati bogatu duhovnu baštinu svojih prethodnika i predstavlja dobar primjer kako u manjim sredinama očuvati svoju kulturnu tradiciju krećući od najmlađih.

Očuvanje tradicijske kulture jednog prostora usko je vezano s prisutnošću na međunarodnoj sceni. Stoga je nastup na međunarodnim festivalima, posebno folklornim, vrlo bitan. Na inicijativu Hrvatske sekcije CIOFF® a pozvano od Talijanske folklorne unije (UFI), dječji ansambl Koledišća  spremio se na put. U Italiju, na Siciliju, u Agrigento, na 9. festival I bambini del mondo (Djeca svijeta), dječju verziju mnogo poznatijeg folklornog festivala Sagra del mandorlo in fiore (Dani badema u cvatu), koja će ove godine biti izvedena po 64. put. Male Jezerane, uz roditelje, ispratilo je u podne sunčanog četvrtka, 29. siječnja na put i cijelo jato galebova sklonjenih od fortune bure u  jezerskoj luci. Nenaviknuti na uznemiravanja u ovo doba godine, na pojavu strane osobe i autobusa njih stotinjak samo je prhnulo u vis uz zaglušno protestno kliktanje.
 
Krenuli mladi Jezerani, njih 16, uz pratnju nekoliko mama, sa svojim glazbenicima a pod vodstvom voditelja i koreografa Nenada Milina te tajnika  HRCIOFF®, ekspedicija od ukupno 28 osoba, na jedini dječji folklorni festival koji se održava u ovo doba godine u ovom dijelu Europe.

Agrigento

Što i koliko znamo o tom gradu na južnoj obali Sicilije? Ne puno. Bolje reći ništa. To, međutim, govori o našem ne baš najboljem poznavanju povijesti, ne samo Italije već prvenstveno drevne Grčke i njezine filozofije ali i suvremene svjetske književnosti i teatra.

Agrigento, odnosno starogrčki Akragas je, uz  sicilijansku Siracusu i Solinunt, najpoznatiji  starogrčki polis (grad) izvan teritorija kontinentalne Grčke. Najprije ime naselja. Možda niti jedan grad u Italiji nije toliko puta mijenjao svoje ime poput Agrigenta. Najprije grčki Akragas, nakon što su Rimljani zauzeli Siciliju postao je Agrigentum, Arapi (Saraceni) prekrstili ga u Kerkent, Normani u Gergent, odnosno Girgenti, kako ga nazivaju Sicilijanci na svom jeziku, što će ostati službeni naziv grada sve do 1929. kad će postati Agrigento. Sicilijanci ga i danas u svom sicilijanskom jeziku (ne dijalektu već jeziku) zovu Girgenti.
 
Premda arheologija govori o naseljenosti prostora još u bakreno i brončano doba, grad su 581. godine prije Krista osnovali  koloni iz Gele, grčkog mjesta na istočnim obalama Sicilije, netom došli s grčkih Rodosa i Krete. Osnovali su ga na vrhovima dvaju uskih brežuljaka,   istegnutih uglavnom u pravcu istok-zapad (Colle di Grigenti i Collina dei Templi) između kojih se nalazi nevelika plodna dolina (Valle dei Templi), rubovima koje i danas riječice Akragas i Hypsas  sa svojih 18 vrela navodnjavaju ovaj prostor prije svojih utoka u Mediteran.

Svoj procvat Agrigento doživljava u vremenu klasičnog perioda antičke Grčke, u 5. stoljeću prije Krista. Iz tog vremena datiraju najznačajniji povijesni spomenici - grčki hramovi dorskog stila poput atenskog Partenona. Čak ih je 7 u nizu na Collini dei Templi  (Brežuljak hramova) koja s južne strane zatvara Dolinu hramova (La valle dei templi) nekadašnju agoru, grčki trg-tržnica okružen hramovima i javnim zgradama, javno okupljalište na kojem se održavala skupština naroda. Od agore su polazile dvije međusobno ukrštene glavne ulice: plateia u pravcu istok zapad (rimska Decumanus) odnosno satenopos u pravcu sjever-jug (rimski Cardo) tvoreći tako pravilni raster gradskih ulica.  Na najvišoj točki Colline dei Templi je hram Giunone, rimske Junone, odnosno Here, Zeusove žene, sagrađen polovinom 5. stoljeća.

Niz brežuljak u pravcu zapada ulicom-cestom Via Sacra, s juga okruženom arcosolima, obiteljskim zidnim grobnicama iskopanim u živoj stijeni (tuffo) gradskih bedema iz bizantinskog vremena, a sa sjevera nizom milenijskih maslina i  rascvjetanih badema-mendula, stiže se do hrama Concordia (ime je dobio po jednom rimskom natpisu koji je govorio o slozi agrigentinaca: sloga=concordia). Ovaj je hram sagrađen u 5. stoljeću i najbolje je očuvan s razloga što je u 6. stoljeću poslije Krista (1.000 godina nakon gradnje!!!) pretvoren u kršćansku crkvu sv. Petra i Pavla. Pred ovim hramom održava se glavnina sadržaja festivala I bambini del mondo i Sagra del mandorlo in fiore. Nastavljajući put ulicom Via Sacra prema zapadu nakon  petstotinjak metara dolazimo do ostataka hrama Eraclo, Heraklovog hrama. Potpuno je uništen u potresu 1920. godine i sačuvao se tek niz od 8 velikih kolona-stupova velikih dimenzija, sve u dorskom stilu. Ovo je najstariji hram na ovim prostorima i potječe iz 6. stoljeća.

Nakon stotinjak metara završava Via sacra a pred nama je stara grčka agora koju, nažalost, danas presijeca cesta. Kako smo rekli agora je okružena hramovima – s jugoistoka su Giunonin, Concordia i Heraklov hram dok se zapadno uzdizao Zeusov hram (Tempio di Giove, Jupiterov hram). Kažemo uzdizao, jer je od njega ostala tek hrpa ruševina koja zahtjeva veliko znanje, trud i novac kako bi se rekonstruirala sama građevina. Potpuna rekonstrukcija nije moguća budući je materijal s hrama upotrebljavan za gradnju različitih zgrada, posebno za vrijeme vladavine Sicilijom španjolskog kralja Karla III (18. stoljeće) Sagrađen je polovinom 5. stoljeća. Bio je to najveći hram kojeg su Grci ikada sagradili: 113,45 x 56,30 metara, stupova visine čak 18 metara s Telamonima (gigantima - Atlantima), gorostasnim 11-metarskim kamenim figurama koje su podržavale arhitrav s krovištem a čiji se jedan izvornik nalazi u lokalnom arheološkom muzeju

Arheološki muzej u nevelikom Agrigerntu. velik je i izvanredno uređen i opremljen. Svakako da je materijalna osnovica .vrlo bitna. No ona je ipak tek tehnička osnova. Vrijednost daje čovjek, prvenstveno njegova stručnost. Postav muzeja  dokaz   je iznimne stručnosti muzejske ekipe, posebno restautatorske.   

Nakon jedne manje agore i niza manjih hramova na samom rubu brežuljka ostatak je hrama  blizanaca Castora i Poluxa, Tempio Dioscuri, ostatak od 4 dorska stupa koja su postala simbolom Agrigenta.

Cijeli kompleks je potkraj 90-ih upisan u UNESCOV popis svjetske kulturne baštine.

Agrigento je rodno mjesto Empedokla, velikog grčkog filozofa iz 5. stoljeća prije Krista koji je postavio 4 elementa-počela koji čine svijet: voda, zrak, vatra i zemlja. Agrigento je i rodno mjesto velikog talijanskog i svjetskog književnika i dramatičara, dobitnika Nobelove nagrade, Luigija Pirandella (1867-1936. s brojnim djelima među kojima Šest lica traži autora, Pokojni Martija Pascal i dr.) a čije ime danas nosi mjesno kazalište.
 
Put predviđa avionski let Split-Rim-Catania (nismo uspjeli shvatiti zašto avion umjesto autobusa!?) gdje treba čekati autobus organizatora AIFA (Associazione Internetional Folk Agrigento). Uzbuđenje i među djecom i među odraslima: većina su prvi put na aerodromu, velika većina će prvi put u avion. Udoban Airbus 320 Croatia airlinesa i vrlo udoban let do Rima. Čekanje od punih 5 sati na rimskom Fiumicinu. Vrijeme čekanja čak nije ni bilo dugo „zahvaljujući“ stalnom mijenjanju izlaza koje je trebalo kontrolirati pa i preseljavati se u čemu se iscrpljivalo vrijeme čekanja kako ne bi, unatoč prisutnuosti i vremenu, propustio let jer čekaš na pogrešnom izlazu. Sletjeli u Cataniju po planu. I prtljaga je na mjestu što je vrlo bitno, jer nije riječ samo o osobnim stvarima već o kostimima i opremi KUD bez koje nema nastupa na festivalu.

Smještaj u hotelskom naselju Tiziana, 7-8 km udaljenom od Agrigenta. Domaćin nepripremljen !!? Prvi dojam sve u redu, ali sobe nezagrijane a vani je 6-7° C – prigovori, brza intervencija gazdarice i vodstva, klime uključene, dodatne deke i stvar sređena. Neke, međutim, tek sutra. Stotine pitanja, kako ovo, kako ono. Mnoga opravdana, mnoga najnormalnija posljedica neiskustva na festivalima. Polako, odmakom vremena stvari postupno dolaze na svoje mjesto.
Već je bezbroj puta rečeno da srce festivala čine vodiči, ako su oni na visini i festival je, ako vodiči zakažu festival nema šanse. A u Agrigentu tipična talijanska organizacija, bolje reći improvizacija. Vodiča kao u priči, mladi, zgodni, lijepi s poznavanjem engleskog jezika i, što je najvažnije znaju sve.. Tako nam barem rekli. Praksa drugačija. Ili nitko ne zna ništa  ili svi znaju sve, u pravilu krivo. Poznavanje engleskog, uz nekoliko iznimaka, uglavnom razina malo boljeg mucanja.  Srećom pa neki naši govore talijanski. Čekanja, stajanja, u nedogled. A namjera dobra. Plemenitost organizatora neupitna. Htjeli bi srce dati. A mi? Kakova je ovo spiza, Gospe moja, a ča je to … majko moja, ki će ovo isti, ajme, zašto nema ovo ili ono… Prigovaranje, grintanje, pricecanje. Rekao bi čovjek da su tek izašli ili žive u bumbaku. Pomorska tradicija, međutim, sa svojevrsnim blagostanjem zanimanja sa sedam kora i novoizrasli  turizam kod mnogih su ostavili traga u … razmaženosti.

Inozemnih grupa ukupno 5: naša grupa (u svom „poznavanju“ termina i jezika konferansje nas nazove KUD Kolediš iz Đezera. Kao da je teško upitati grupu kako  se zove i zapamtiti ili naprosto zapisati. Ali, još i to.), Makedonija (Koča Racin, ili kako to službeni najavljivač najavi: Koko Račin, Skopje), Mađarska, Rumunjska i Ukrajina (o izgovoru njihovih imena suvišno raspravljati. Čovjek proputuje svijet i čuje svašta, ali se domaćin skoro uvijek pripremi za izgovor tuđih imena. Talijani ne. Ne samo ovi ovdje. Da su, recimo, na talijanski preveli ime ukrajinske grupe, što im je inače svojstveno, dobili bi prekrasan slogan za dječji festival: radost i veselje. A ovako: čuli su ime Radist i veselka koja Talijanima ne znači baš ništa. Koje li prepotencije! Još nas debelo uvjeravaju kako oni pišu kako govore. Koješta.). Uz to i 6 domaćih dječjih grupa. Tarantele i 6/8 ritma ta ra ta ra ta, ej opla, sa zaglušnim orkestrom od desetak tamburela po grupi neće uzmanjkati ovih dana (kako se oni znaju zabavljati! Treba im zavidjeti)

Ukrajinci kasne. Razlog: vize ali i nesnalaženje vozača (čovjek umjesto uzeti pravac Messina-Agrigento i 250 km, uzeo malo duži put, Messina-Palermo-Trapani-Agrigento i usred zimske noći vozao grupu punih 520 km!).
     
Petak, 30. siječnja. Prijem kod gradonačelnika Marca Zambuta u gradskoj vijećnici čija je aula ujedno ulaz u ne veliko ali vrlo lijepo uređeno kazalište.

Poslijepodne krasan defile glavnom gradskom ulicom, via Antenea. Sama ulica nije bog zna kako duga ali je defile zbog obveza svake grupe da se na svakom proširenju zaustavi i nešto otpleše, vremenski zahtjevan.

U subotu prekrasan sunčan proljetni dan. Rascvjetale mendule  daju specifičan ugođaj pejzažu. Danas nas čekaju dva zadatka: izjutra novi defile i navečer glavni nastup u Palacongressi, dvorani koja primi preko 1.200 posjetitelja. Tijekom koncerta bit će proglašeni rezultati stalne akcije koju organizira lokalno društvo Dante Alighieri pod imenom Italia: immagini e pensieri ovom prilikom s temom bratstvo među narodima a u formi likovnog izraza.

Defile stazom drevnih grčkih hramova. Okupljanje podno Herinog hrama (Tempio di Giunone), gdje i počinje službeni ulaz u prostor hramova koji je inače za posjetioce strogo kontroliran. Otuda prema hramu Concordia i agori, odnosno Zeusovom hramu.

Panorama fantastična. U pozadini poput kulise, drevni Akragas, Kerkent, Grigent, Gergent, odnosno Agrigento. Prostor između hramova obrastao stoljetnim maslinama i rascvjetanim bademima-mendulama-mandorlama. Ime festivala krajnje opravdano: Mandorlo in fiore, badem-mendula u cvijetu. Ritmovi pomiješani. Šarena raspjevana folklorna rijeka mladosti, poput slapa slila se na prostor pred Concordijom. Slika nezaboravna. Premda se glavni dio Sagre, festivala odraslih, održava na ovom prostoru, ove je godine prvi put cijeli festival I bambini del mondo dio svog sadržaja prenio u ovaj fantastičan pejzaž.
 
Navečer prvi službeni nastup, ustvari tek jedan od ukupno dva službena na cijelom festivalu. Dvorana Palacongresi prima 1.200 posjetilaca. Ispunjena. Pozornica izvrsna, 150 m2 korisne površine. Međutim. Neiskustva ne bi smjelo biti jer festival organizira ista ekipa već devetu godine. Ali, nema ni tehničke ni tonske probe na pozornici da plesači osjete prostor, zapamte pozicije. Doduše, na sredini pozornice nalijepljen je znak centra, ali objasni ti to djetetu od 12-13 godine prvi put na velikim scenama i pred crnim ponorom koje se zove gledalište. Nitko, ni voditelj ni mali plesači nisu vidjeli pozornicu. Jedva smo uspjeli glazbenike dovesti na prostor za orkestar kako bi bar oni znali gdje su.

Prvi po redu. Mornarski bal.

Bogatstvo i pitoreksnost naših, jezerskih kostima dolazi do punog izražaja. Prilika da se svijet upozna s plesovima šibenskog primorja. Šteta što organizator nije predvidio da konferansje najavi publici karakteristike i detalje plesa, šteta što zapovijedi vođe plesa nisu prevođene i odrešitije. Unatoč, vrlo topao prijem publike.
        
Kako tek neki momci ponosno nose svoje kape!!! Nekolicina plesača kao da su srasli s pozornicom. O njima će koreograf trebati povesti posebno računa kako bi dječji potencijal došao do punog izražaja. Glazbena pratnja fina, nenametljiva i u strogoj funkciji koreografije. Kraj večernjeg koncerta. Voditelj programa poziva na pozornicu Koledišće. O čemu je riječ. Pobjednik natječaja Italia: Imagini e pensieri je Jezerka Adrijana Jelovčić čiji je crtež na temu bratstva među narodima žiri Društva Dante Alighieri proglasio najboljim. Čestitke Adrijani.

U nedjelju dopodnevna šetnja gradom.
 
Za poslijepodne predviđeno je spajanje dvaju festivala i defile sa svim grupama sudionicima i dječjeg I bambini del mondo i  onog za odrasle Mandorlo in fiore. Grupe se okupile na trgu pred zgradom Municipija. Neviđena gužva - na malom prostoru treba  se naći 14 inozemnih dječjih i odraslih grupa, 6 dječjih lokalnih i sve provincijske grupe odraslih, a samo je u Agrigentu 6 odraslih grupa. Ukupno 35 grupa, oko 1.000 ljudi predvođeno oresktrom mažoretkinja iz Bugarske te provincijskim puhačim orkestrom. Slika impresivna. Šarenilo boja, ali i zvukova.  Međutim, veliko nevrijeme sa snažnim vjetrom koje lomi grane, s grmljavinom i kišom zaustavilo je ovu impresivnu paradu i natjeralo sudionika na traženje skloništa.

Šteta.

Defile je inače konstanta svih talijanskih festivala, po dva tri dnevno i skoro svakodnevno. Cijene prema vlastitom ponašanju u defileu: plesač je cijeli dan u kostimu. No u talijanskom, bolje reći sicilijanskom, je lako kad se sastoji od dokoljenica, samtastih hlača do ispod koljena, obične košulje i bezrukavnog prsluka. U tome lako paradira. A kako je onom u slavonskoj reklji, bunjevačkim, posavskim, podravskim  ili zagorskim haljinama, koporanima i ječermama Dalmacije ili dalmatinske Zagore, kad se ne može sjesti a ljeti, bogme, ni disati, ne vode mnogo računa.  

U ponedjeljak nas čekaju dvije velike obveze: u jednoj od gradskih crkava bit će susret svih 11 grupa festivala s čitanjem poruke mira svake grupe na izvornom jeziku grupe. Prigodini program održat će isključivo gostujuće grupe u salonu biskupije.

Na prigodnoj svečanosti poruku mira naše djece pročitala je Julija Milin:

Djeco sa svih kontinenata, živite u miru, sreći i blagostanju.
Sanjajte svoje dječje snove, pod nebom plavim, obasjani toplinom sunca.
Nek sloboda i ljubav zagrle sve ljude na Zemlji bez obzira na razlike, vjeru i boju kože.
Jer svi smo djeca Božja.

To je poruka djece iz Hrvatske svoj djeci svijeta

Navečer smo gosti Arheološkog muzeja Agrigenta.

Uz prigodni koncert svih inozemnih grupa uručit će se nagrada zaklade Nicholas Green koja promiće borbu za ravnopravnost djece širom globusa, posebno na prostorima Afrike, Indije te Brazila. Poseban joj je cilj borba protiv izgladnjelosti i trgovine djecom. Inicijator Zaklade Nicholas Green je Akademija za mediteranske studije u Agrigentu. Nagrada će biti uručena najboljoj dječjoj folklornoj grupi prema mišljenju žirija odabranog od strane direkcije Zaklade.

Nagrada je uručena dječjem ansamblu KUD Kočo Racin iz Skopja. Gledajući kroz prizmu spektakularnosti i atraktivnosti, a Talijanima je to vrlo često jedini argument, nagrada je došla u prave ruke. Gledajući međutim, kroz pedagoške naočale, i za nagradu kao pojam i za njenog nosioca može se staviti rezerva. Naime, najspektakularnije i najkvalitetnije  nisu istoznačni pojmovi, posebno kad se uzme u obzir da je riječ o dječjem folkloru. Samim tim ovdje se došlo na skliski teren uopće pojma dječjeg folklora. Da li je to folklor odraslih u dječjoj izvedbi pa je djevojčica od 9-10 godina pretvorena u snašu-udavaču a dječak od 10-ak godina cirkuski privlači pažnju lakovjerne publike željne spektakla, muškim skokovima makedonskog ora s dočekom na koljenainače izvedenog vrlo dobro, ili je to stvarno spontana dječja igra svojstvena djeci svih meridijana i paralela i priladođena njihovom psiho-fizičkom uzrastu, gdje ples treba zbilja biti radost i igra a ne mukotrpno ponavljanje do perfekcije (na što će mu izgledati koljena kad bude u dobi ne 70 već 35-40 godina?). Ovako vrednujući nagrada je trebala završiti kod Mađara, jer su jedini imali zbilja dječje igre i kola i u vrlo dobroj izvedbi, ali nažaloost nedovoljno atraktivno da bi se suprotstavili razigranoj igri makedonske djece koja s dječjim  nema nikakve veze. Htjeli ili ne, ostala je mala gorčina: zar ćemo graditi rezultate na takvim temeljima? A nagradu je uručio nadbiskup agrigentski. Moramo mu oprostiti, jer vjerujemo da mu pojmovi folklora i dječji folklorni izraz i nisu prva preokupacija.

Preostao je slobodan dan iskorišten za obvezni, da li i potrebni,  šoping, kojeg je, nažalost upropastila kiša, te posjet jednoj školi.
      
Doček u školi izvanredan, dječje topao, kako to znaju samo djeca. Učenici ali i nastavnici, među kojima je jedna učiteljica zadarskog podrijetla,  osnovne škole u Porto Empedocle (rodno mjesto filozofa Empedocla) ostala su vrlo ugodno iznenađena kad je naša Laura Leković pročitala program  na tečnom talijanksom jeziku za razliku od naših vodiča i njihovog engleskog, odnosno službenog
konferansjea, koji se nije ni nakon 5 dana i svih primjedbi odmakao od KUD Kolediš iz Đezera.
 
Neizostavni disko, organiziran u samom naselju isključivo za sudionike festivala.
 
Još zajednička večera organizatora s rukovodstvom grupa i  i avion.

*****

Sve u svemu jedno izvanredno iskustvo, susret s drugim kulturama i njihovim različitostima. Susret i prijateljstvo s makedonskom djecom, dogovaranje za iduće susrete. I s Mađarima, premda je zapreka jezik.
 
Jedno lijepo putovanje, jedno nadasve lijepo i uspješno gostovanje, koje je moglo biti i svrsishodnije iskorišteno. Problem je, ako je to problem, način putovanja i odabir sredstva putovanja kad je riječ o ovakvim destinacijama. Mišljenja smo da bi trebalo prvenstveno koristiti autobus umjesto, skupljeg i, eventualno, komotnijeg i bržeg (da li?) avionskog.  Ovom prilikom korišten je avion. Radi komoditeta. No, prekratka je to relacija za avion i ovakvu grupu. Nije to turizam. Putovanja ovakve vrste treba koristiti i u pedagoške svrhe i usput razgledati i upoznati prostor kojim se prolazi do najviše moguće mjere. Jer pitanje je kad će se imati prilike ponovo obići isto. A ovdje se imalo što vidjeti. Primjera radi. Prošle je godine na Siciliji gostovao KUD Mažuranić iz Karlovca.  Putovala djeca vlastitim autobusom. U polasku obišli i upoznali Rim: Fontana di Trevi,  Piazza Navona, Fori Imperiali, Coloseum, Campidoglio (Kapitol), Piazza di Spagna, tvrđava Sant Angelo te, dakako, Vatikan i bazilika sv. Petra. Neizbrisivo. U povratku zaustavili se u Pompejima i proveli u njima cijeli dan. Ovaj susret sa zaustavljenom  poviješću ostat će zapamćen. U našem slučaju  vožnja do aerodroma u Splitu protekla je u zauzimanju mjesta u samom autobusu. Čekanje na splitskom aerodromu. Pedesetminutni let kroz oblake - nismo ni uzletjeli a već slijećemo. Petsatno čekanje na rimskom Fiumicinu i 45-minutni noćni let do Catanije. Čekanje prtljage i neizvjesnost da li će sve stići jer se bez opreme ne može na festival. Vožnja od Catanije do Agrigenta. Stigli na odredište u 2 sata noću. U povratku isto. Vidjelo se dosta u samom Agrigentu jer grad ima što pokazati. Smještaj je izvan grada, 10-ak km. Neki bi htjeli obići Etnu. Daleko. Neki Palermo. Daleko. Neki tek u grad, u Agrigento. Kako? Organizator je dužan "avionskim" grupama staviti autobus na raspolaganje radi dolaska na festivalske programe ali ne i na slobodnu dispoziciju. Budući su grupe bile smještene na jednom mjestu, pola naše grupe do festivala je odlazilo s mađarskim, druga polovina s makedonskim autobusom. Jednom prilikom s Rumunjima, jednom s Ukrajincima. Vrijeme polaska treba prilagoditi njima. Neki su potegli i do Palerma ali s Mađarima. Zadnji dan u grad u krivo vrijeme: umjesto prijepodne u šetnju gradom u kojem si već 5 dana, trebalo je organizirati posjet gradu navečer u vrijeme svečanog defilea velikog festivala Sagre Mandorlo in fiore, nezaboravnog spektakla s ukupno 25 grupa, 11 međunarodnih (Bugarska, Crna Gora, Ekvador, Grčka, Koreja, Mađarska, Peru, Poljska, Rumunjska, Rusija i SAD), bugarske mažoretkinje, 1 skupina talijanskih zastavničara (Sbandieratori) te 12 sicilijanskih. U noćnom defileu predvođenim provincijskim puhačim orkestrom, članovi opremljeni svijećama-voštanicama razigrali su i puna 3,5 sata razveseljavali 3 km dugačku stazu ulicama Agrigenta krcatu posjetiocima iz cijele Sicilije. Ovo je svakako trebalo doživjeti. No ovo je ipak propust organizatora i nedovoljne informiranosti vodiča jer, grafički besprijekoran tiskani program samo je okvirni i na njega se nije moguće osloniti, pogotovo ne kad je u pitanju satnica i mjesto događanja.  Cijenimo ovo iz prve ruke, budući se tajnik HRCIOFF®  posljednji dan preselio u Agrigento kao član međunarodnog žirija Sarge mandorlo in fiore.
 
Nekoliko riječi o odabiru grupa. Pokušat ćemo usporediti oba festivala, I bambini del mondo i Mandorlo in fiore.  Mora se naglasiti kako nam nije jasan kriterij odabira grupa ni za jedan ni za drugi festival. Vjerojatno je riječ o, uz iznimke, slobodnom prijavljivanju grupa i njihovom odabiru putem interneta. Ili o spretnom menadžerskom poslu. Spretnom, dakako za menadžera. Kolike to nedoumice ostavlja??? Na dječjem festivalu nekim grupama, prvenstveno Ukrajinskoj, nije bilo mjesta. Riječ je o uzrastu od 18-20-22 godina, koji zbilja nemaju što tražiti na dječjem festivalu. Nasuprot tome, nije jasno kako su na festival Mandorlo in fiore došle grupe iz Poljske, Mađarske i posebno Koreje. Svima trima   bilo je mjesto na dječjem festivalu, posebno Koreancima (uzrast od 10-12 godina).
 
O programu bolje ne raspravljati. O tome koliko je program dječjeg festivala dječji već smo govorili. Ovome treba dodati da program ukrajinske, nazovi, dječje grupe, ima tek blage natruhe folklora a drugo je suvremeni ples. Stilizacija i to debelo prtjerana. Uostalom, sami Ukrajinci govore kako kod njih već davno nema pravog folklora. Nasuprot tome tek program malih Koreanaca i, kako smo već rekli, Mađara, ali na velikom festivalu, ima tipične dječje karakteristike.

Problem predstavlja i činjenica da pojedine grupe izvode plesove drugih naroda. To se posebno odnosi na grupe s prostora nekadašnje Jugoslavije, isključivo iz Srbije, Crne Gore te donekle iz BiH. Groteskno je vidjeti na pozornici ponosno razvijenog zlatnog crnogorskog dvoglavog orla na crvenoj podlozi koju nosi barjaktar svečano obučen u tipičnu crnogorsku nošnju i Kolo iz Šumadije, inače dobro izvedeno. Kaže koreograf, treba napomenuti da mi plešemo plesove iz cijele Jugoslavije.  Zaboravio čoek da te Jugoslavije već podugo vrijeme naprosto nema. I njegova je zastava na pozornici jer je nema. Koga se tiču nazovi problemi o kojima govori. Došao si  predstaviti svoju zemlju. A riječ je  o neprihvaćanju postojećeg. Ali i lijenosti i komoditetu da se pristupi  istraživanju  nedovoljno poznatog nacionalnog bogatstva. To je više-manje problem svih festivala gdje nastupaju grupe iz navedenih zemalja. Često puta površnost, ali mnogo češće neznanje organizatora, rezultira ovakvim promašajima. Stoga ne čudi da ćemo na mnogim festivalima sresti i Spli'ske plesove i Plesove Prigorja i posebno završno kolo iz Ere s onoga svijeta na međunarodnim pozornicama ali ne pod hrvatskim barjakom. Doživjeli smo čak da je svojevremeno Srbija za Folklorijadu u Tokiju 2000 g. prijavila Morešku, vitešku igru s ostrva Korčula. Srećom brzom intervencijom program nije izveden. Od tada do danas ništa se nije promijenilo.
   
***

Obećali smo domaćinima za festival 2010. dobru hrvatsku grupu, jednu za dječji jednu za veliki festival. Potrudit ćemo se. Za sada im hvala. Organizatorima obaju festivala. Bili su to Luca i Claudio Criscenzo (I bambini del mondo) iz AIFA te Mimo Canino i Gioacchino Marella (Mandorlo in fiore) iz talijanskog CIOFF®. Dakako, to su samo imena isplivala na površinu u našem slučaju. Nadamo se da se cijela četa organizatora i njihovih suradnika u oba slučaja ne će naći povrijeđena.

 


Svi sadržaji objavljeni u bilo kojem obliku i/ili dijelu ovog internet portala vlasništvo su CIOFF®-HRVATSKA SEKCIJA.
Nije dozvoljena nikakva uporaba bilo kojeg dijela sadržaja bez dozvole vlasnika.

Sve dijelove ovog internet portala posjetitelji koriste isključivo na osobnu odgovornost.

 

 

Copyright © by CIOFF® - HRVATSKA SEKCIJA, 1992.-2014. Sva prava pridržana.
Webmaster: DABA performances.