KUD "Pleter" iz Dugopolja predvođen Mirandom te umjetničkim voditeljem Dražanom Domjanovićem i glazbenim voditeljem Oliverom Rogošićem vratio se s uspješnog gostoavnja na CIOFF® festivalu održanom od 7.-14.kolovoza u Gyongyos u susjednoj Mađarskoj. Bilo je to prvo sudjelovanje jedne hrvatske folklorne skupine na ovomm prestižnom festivalu.

Na traženje mađarske sekcije našoj sekciji CIOFF® da na 9. međunarodni festival u Gyöngyösu uputi jednu hrvatsku folklornu grupu koja njeguje izvorni, eventualno elaborirani folklorni izraz s programom dinarske folklorne zone, izbor je pao na dugopoljski „Pleter“, smatrajući da upravo ovaj KUD od naših članica najbolje ispunjava navedene uvjete.
 
Prihvatiti ili ne,  jer je „Pleter“ u Mađarskoj kao već bio, pa kao bi bilo bolje gostovati u nekoj drugoj zemlji. Rekao bi čovjek da im je isključivi cilj upisati „recku“ na zemljopisnoj karti. No rukovodstvo, svjesno činjenice da se ponekad ne može previše birati, a nema ni potrebe, i da putovanje s previše biranja, obično ne završi dalje od vlastitog dvorišta, prihvatilo poziv.

Organizacija i naša tajnica Marijana je na sceni, premda ne će s nama.

Najprije prikupiti financije, što u godini sveopće štednje i nije baš neko veselje.  A tek sve one puste sitne poslove oko mikro organizacije, detaljne upute svakome. No tu je Općina, brojni Dugopoljci.
 
Petak, 7. kolovoza, jutarnja Zdravo Marija s dugopoljskih zvonika. Nevelika četa, njih ukupno 28, još snene mladosti, ali i malo starije mladosti koju još uvijek drži mladalački žar i ljubav prema vlastitoj tradiciji, uputila se s dalmatinskog kamena put ravne Mađarske.
Relacija  nešto preko 800 km.

Sve autoput. Super. Naš standard: Dalmacija bus.

Na čelu Miranda.  Ali bez stručnog vodstva Dražana Domjanovića i Olivera Rogošića Okija nikuda a kamo li na festival. I još međunarodni, CIOFF®-ov. Da bi na putu svi bili siti i kuntenti, ili kako bi se to modernim rječnikom reklo, o logistici brine Ljubica. Ništa ne smi falit.
 
Napustili Mosor i Velebit, doviđenja lipa kamenita Dalmacijo. Mi odosmo u ravnicu …

Već oko 15 sati na graničnom prijelazu. Bez ikakvih problema. Bože, koje li razlike između putovanja pred petnaestak godina kad si na granici između dviju rampi satima čekao - ništa, i sada. Prijelaz puka formalnost. Makar i nismo u EU.

redvečer na odredištu. Vrijeme kao da je preletjelo. Mislili, posebno oni koji su sad prvi put, ravna i dosadna Mađarska. Valovita i brežuljkasta i sve prije nego li dosadna. Stotinjak kilometara rivijere

Balatona. Doduš, nije Jadran, ali Bože moj, ne može svatko imati taj biser, no i Balaton je lijep. Tek pokošena polja do u beskraj, voćnjaci, vinogradi …
 
Konačno Gyöngyös. Matra cultural center.
 
Gyöngyös, stotinjak km sjeveroistočno od Budimpešte, na obroncima najviše mađarske gore, ma ne tikve, već Matre, s 30-ak tisuća žitelja. Drugi je po veličini grad u županiji Heves na sjeveroistoku Mađarske. Kažu da ime grada u prijevodu označava grad sačinjen od bisera a što se izvodi iz riječi fagyöngy (biser-drvo) mađarskog naziva za imelu kojom obiluju okolne šume. Kažu da ga naši Bunjevci zovu Đunđuš, što je nekako i oko mađarskog izgovora  a tako ćemo ga i mi zvati kako bismo jezik sačuvali od zaplitanja u grop. Vjerujemo da nam domaćini neće zamjeriti.   
 
Zanimljiv je taj Gyöngyös. Turističko je središte pokrajine Heves i ishodište za izlete na Matru, najvišu mađarsku goru (Kékes 1014 m). U gradu se nalazi barokni dvorac u kojem je smješten  muzej Matre pred kojim se može vidjeti i skelet mamuta iz naznačene planine.

U blizini dvorca nalazi se crkva sv. Bartolomeja iz 14. stoljeća. Nekada sjedište isusovačkog reda danas glazbene akademije. Zanimljiv je i samostan franjevaca sa čuvenom knjižnicom Széchenyiovskou. Knjižnica i samostan datiraju iz 18. stoljeća. Od svog utemeljenja do danas, knjižnica nije prekidala rad. Čak ni za vrijeme ratova. Tu su i dvije sinagoge što svjedoči o mađarskoj vjerskoj toleranciji ...

Domaćini ljubazni. Vodiči. Ako se po njima pozna festival, ne bi smjelo biti problema. Srdačan doček, okrepa, smještaj. Uvijek se na putovanjima pribojavamo smještaja. Strah ovdje bezrazložan: novi moderan hostel na periferiji grada. Suvremeno, komforno, uredno i čisto. Ono što nedostaje mnogim našim gradovima.

Devet grupa, s nama na katu Indonezija i Poljska. Tulum ne će izostati. Garant. (Indonezija će nas sanjati, nas Hrvate. Mi smo s njima prvi put - grupa Krida Budaya iz Jakarte - ali njima kao da je suđeno da ove godine budu stalno s Hrvatima, najprije u Poreču, potom u Karlovcu i Zagrebu i, nakon Italije, gdje su se opet sreli s Brodosplitom, sada u Mađarskoj. kako je veliki folklorni svijet u stvari mali).  Veliko kozmopolitsko društvo, uz već navedene, još i grupe s Cipra, Venezuele, Sibira, Francuske i Španjolske i, dakako.  domaćini. Pravi jezični Babilon. Ali i sveprisutni engleski, svi ili znaju ili natucaju čineći fintu da znaju.

I konačno festival. Onaj pravi.

Festivalski program popunjen. Stari obrti, već pomalo zaboravljeni, stari sportovi, dopodnevni nastupi, nacionalne kuhinje, misa, obilasci, nastupi na otvorenom, animacije, sve ono što jedan dobar folklorni festival čini festivalom. Ovaj, sada u devetom izdanju, ima svoje posebno značenje. A k tome, po prvi puta je jedna hrvatska grupa na ovom festivalu. I ta čast dopala baš nas. Ponosni smo na to.

Poslijepodne u subotu mimohod ulicama grada.  

Desetak nacija, mnoštvo nošnji, različitost glazbe, bogatstvo instrumenata od kojih neke nismo nikada ni vidjeli ni znali da postoje. Neke ni Oki ne pozna. Atmosfera prava festivalska U svom tom šarenilu neka se lica posebno ističu: dva se para upravo vjenčala. Čestitke, neka im je sa srećom. A s vjenčanjima naš Oki ima sreću: svatovi ovdje, a lani je u Meksiku i svirao gajde Svaštana vjenčanju: Meksikancima.
 
Svečano otvaranje. Predstaviti ćemo se s onim što najbolje znamo, Dugopoljsko kolo.
 
Idućih dana koncert za koncertom.

Svakodnevna animacija vrlo zainteresiranog građanstva

U nedjelju svečana misa za sve sudionike festivala s prinosom darova. Sudionici u nacionalnim kostimima. Koje bogatstvo boja i oblika. Djevojke ustale rano: jedna drugoj će urediti kosu, Posao koji zahtjeva vrijeme.

Svečana misa. Otvorili Andalužani skladnom pjesmom. Naše pučke pjevačice otpjevat će dvije pjesme u najdelikatnijem dijelu mise: Prikazanju i Pričesti. Lijepo otpjevano, Komplimenti nakon mise. Kao pravi gosti, poslali smo našeg Tonija da na oltar prinese košaru s darovima zahvale. Priložili smo svoje, tipične dalmatinske proizvode: maslinovo ulje, vino, ružmarin,i lavandu, suhe smokve, bajame ...
 
Naporan dan. Poslije ručka u akciju, treba predstaviti dalmatinsku kuhinju.
 
Kako bismo predstavili kuhinju izabrali smo dvije fine delicije: tripice na dugopoljski način i sveprisutne  fritule. Brinut će o tome  teta Ljujbica i Dražan. A sve u majicama "vatrenih".

Da ukus? Svašta. Ma prva liga. Oli moru falit.
 
U to je vrijeme naš Oki na susretu i takmičenju gajdaša i diplaša.
 
I kako konac djelo krasi, tako i sada: na kraju vrlo napornog dana večernji program u tajanju od 50 minuta svaki. Nije malo.
Najprije svi  s današnjeg susreta svirača na instrumentima s mihom, gajdaši, diplari, mišničari, a potom folklorni ansambli: domaćin Vidrocki folk dance group (Gyongyos), Bleuniadur ensemble iz Francuske i mi, CCA Pleter. Program od preko 200 minuta,  pravi folklorni maraton, a publika strpljiva i pažljiva.
 
Dani teku, festival teče, sklapaju se prijateljstva. Ispucali smo cijeli repertoar: i Baranju i Korčulu, Linđa ... A Mađari pravi domaćini. Imaju izvrsna vina. Posebno na obroncima Matre. A to je tu. Koji vinopija nije čuo za tokaj. Tu mu je domovina a nedaleko je i bükaver, čuveno crno, čaša kojega brzo stepli uši...
 
Program starijh sportova pokvarila kiša, šteta. Ali zato, degustacija u potpunosti uspjela. Izlet na Matru i tamošnji zabavni centar nezaboravan.
 
A tek izlet u Budimpeštu. To smo si morali priuštiti, jer biti u Mađarskoj, proći kroz Budimpeštu a istu ne obići znači ne biti u Mađarskoj. Jer Budimpešta je Mađarska. Bila bi to neoprostiva šteta. Iskoristili smo za to slobodan dan koji nam organizator mora omogućiti ako festival traje više od 5 dana. A traje.

Prije samo 20-ak godina bila je i Mađarska i Budimpešta iza onoga što je svijet zvao željeznom zavjesom. Danas sve u potpunosti izmijenjeno. Od ulaska u zemlju do samog glavnog grada. Svuda izvrstan spoj starog i novog. Sad je to mondeni, rekli bismo jednostavnim rječnikom nas mlađih, šminkerski grad s mnogim suvremenim shoping centrima razvikanim buticima poput Zare, Orsaya, C&A, Benetona, Esprita, H&H do Swarovskog, što ga stavlja uz bok najvećih svjetskih centara. A o spomenicima kulture ne treba puno govoriti, može se napisati ne jedan mali osvrt raspoloženog folkloraša već cijele studije. Bili su prijestolnica jedne od namoćnijih europskih država. Dovoljna je vožnja Dunavom ispod čuvenih budimpeštanskih mostava i pogled na parlament, u kojem se dobrim dijelom i naša sudbina krojila, pa da čovjreku zastane dah. Ljubaznost iznad svega, na brodu, u gradu u trgovini. A motiva za fotografiju bezbroj. Problerm je samo kako odabrati onaj najbolji pogotovo što bi htio sve.
 
Četvrtak, zatvaranje festivala. Kao sve ispočetka, nošnje, češljanja, promenada,  ples po ulicama i trgovima. Ništa neobično, to je festival kakav treba biti. Svečano zatvaranje, prigodni pokloni za uspomenu. Riječi suvišne. Nakon zadnjeg pozdrava mladost ovladala pozornicom. S nekoliko najnovijih disco hitova svi odjednom postali DJ, svi su najvažniji, svi su najbolji. Doviđenja do nekog drugog susreta, negdje drugdje. Nećemo puno birati zemlju. Svugdje je dobro. Svugdje se osjećamo doma.
 
I na kraju, skoro zaboravili: ostali smo iznenađeni razgledavanjem zgrade parlamenta. Izvana, dakako. Na fasadi povijesni grbovi Dalmacije i Slavonije. Povijesne se svetinje ne diraju.
 
Petak, 14., doručak, pakovanje i bus. Doviđenja Mađarska, doviđenja Đunđuš. Svejedno da li se tako izgovara.
 
Čeka nas duga vožnja bez velikih stajanja. Ne smije se okasniti, sutra je 15., blagdan Velike Gospe. Mnogi će potegnuti i u Sinj. Nanoge, a kako drugačije. To im moramo priuštiti.

Prema zapisima Branimire Kardum, članice "Pletera" složio AC.

 


Svi sadržaji objavljeni u bilo kojem obliku i/ili dijelu ovog internet portala vlasništvo su CIOFF®-HRVATSKA SEKCIJA.
Nije dozvoljena nikakva uporaba bilo kojeg dijela sadržaja bez dozvole vlasnika.

Sve dijelove ovog internet portala posjetitelji koriste isključivo na osobnu odgovornost.

 

 

Copyright © by CIOFF® - HRVATSKA SEKCIJA, 1992.-2014. Sva prava pridržana.
Webmaster: DABA performances.